četvrtak, 28. avgust, 2014.

1. Osnivanje

Prvi grb kluba

Osnivačka skupština kluba je održana u septembru 1923. godine, u kafani „Park“, kada je izabran i prvi predsednik kluba, gospodin Aleksandar Ratković. Klubu je dato ime „Mladi Radnik„. Na skupštini su usvojena Pravila i izabrana Uprava kluba. Prvu utakmicu „Mladi Radnik“ je odigrao sa  SK „Triglav“ i izgubio rezultatom 2:0.

Prvi gost FK „Mladi Radnik“ je bio beogradski SK „Radnički“. Utakmica je odigrana 16. avgusta 1925.godine i završena je ubedljivom pobedom iskusnih gostiju sa 5:0. Međutim, već sledeće nedelje, 23.avgusta 1925.godine, „Mladi Radnik“ je ostvario i svoju prvu pobedu protiv niškog „Radničkog“ sa čak 7:1. U prvoj deceniji svog postojanja klub nije mogao da ostvari zapaženije sportske rezultate.

Sadašnje ime Radnički dobija 17. septembra 1929. godine. Omiljeno mesto za okupljanje fudbalera i rukovodstva „Radničkog“ je bila kafana „Moskva“.

Tim iz 1931. godine

Značaj Radničkog posebno raste od 1933. godine. U tom periodu Radnički je imao i veći broj međunarodnih susreta. Među najznačajnije spadaju susreti sa proslavljenim mađarskim timovima, „Nemzetijem“ i „Segedom“, bečkim „Rapidom“, rumunskim „CFR“, „Olimpikom“ iz Marselja i drugim.

Svoj stadion FK „Radnički“ dobija 1935. godine u blizini današnje železničke stanice. Igralište je napravljeno uz veliku pomoć simpatizera kluba i dobrovoljan rad. Posebno se u izgradnji stadiona istakao Kazimir Veljković. Dobrovoljnim prilozima svojih članova omogućena je i izgradnja lepo pokrivene tribine za oko 1.000 gledalaca, sa svlačionicama, što ga je tih godina pred Drugi svetski rat, činio najlepšim fudbalskim igralištem u unutrašnjosti države. Prvu utakmicu na novom igralištu „Radnički“ je odigrao 18. avgusta 1935. godine protiv lokalnog rivala ekipe Slavije. „Radnički“ je ostvario i prvu pobedu na svom novom terenu i to sa 1:0, a prvi pogodak je postigao Jeremija Nikolić.

Odlazak navijaca iz Beograda 1939. godine

Svi uspesi na sportskom polju došli su kao rezultat sistematskog rada sa igračima, uloženih napora na podizanju podmlatka, zdravih unutrašnjih odnosa u klubu, koji su se zasnivali na drugarstvu, uzajamnosti i velikoj ljubavi prema klubu.

U toku teške četvorogodišnje borbe protiv okupatora u masovnom streljanju u Kragujevcu 21. oktobra 1941. godine i koncentracionim logorima položio je živote veći broj igrača i funkcionera „Radničkog“.

Posle oslobođenja Kragujevca 1944. godine „Radnički“ nastavlja da se brzo razvija u veliko i snažno sportsko društvo. U njemu je ponikao veliki broj vrhunskih sportista i fudbalera, a mi ćemo napomenuti samo imena Ivana Čabrinovića, Zoran Ristića, Vladete Žabarca, Svetozara Gođevca, Đorđa Geruma, Slavoljuba Paunovića, Slobodana Paunovskog, Žarka Olarevića, Milije Ilića, Predraga Spasića, Predraga Đorđevića, Đorđa Rakića…

Radnički“ je svoj novi fudbalski dom dobio 6. juna 1957. godine, a igradnja gradskog stadiona (današnje ime ČIKA DAČA) počela je još novembra 1949. godine. Novosagrađeni stadion je primao 30.000 gledalaca, a prvu utakmicu su odigrali FK „Radnički“ i FK „Partizan“ i ona je završena nerešeno 2:2.

Od svog osnivanja FK „Radnički“ ima mnogobrojne i verne navijače. A koliko su pristalice „Radničkog“ bile privržene klubu pokazuju i specijalno uvedeni „navijački vozovi“ kojima su pratili tim „crvenih“ na svim njegovim važnijim utakmicama u zemlji.

Prvi „navijački voz“ odvezao je 29.jula 1934. godine 600 navijača „Radničkog“ u Beograd na kvalifikacionu utakmicu za državno prvenstvo BASK – Radnički. Utakmica je završena bez golova. Posle Beograda „navijački vozovi“ su postali tradicija, pa su navijači „Radničkog“ putovali na gostovanja u Skoplje, Niš, Sarajevo, Zemun, Novi Sad i druga mesta.